Od jedne košnice do prepoznatljivog otočnog brenda

Intervju sa Sandrom Marčić, OPG Marčić, Bol na Braču
Sabatina, 7. studenoga 2025.

Na ovogodišnjoj Sabatini razgovarali smo s Sandrom Marčić, nositeljicom OPG-a Marčić iz Bola na Braču, čiji proizvodi nose oznaku Hrvatski otočni proizvod. Iz jedne pčelinje košnice nastala je priča o predanosti, znanju, gubicima, ali i iznimnoj snazi otočnog poduzetništva, duboko ukorijenjenog u prirodu i tradiciju Brača.

Gospođo Marčić, kako je započela vaša OPG priča?
Sve je počelo iz čiste ljubavi prema pčelama. Doslovno sam dvije godine nagovarala muža da mi nabavi pčele. Već sam bila odustala, mislila sam - ništa od toga. A onda me 2013. godine iznenadio za rođendan i kupio mi jednu razrojenu košnicu. Iskreno, možda je mislio da će to trajati šest mjeseci. No dogodilo se suprotno - potpuno sam se zaljubila.
Danas imamo oko 80 košnica, a sve je nastalo iz te jedne jedine. Nijednu pčelinju zajednicu nismo kupovali - samo košnice, drvo i znanje. Sve smo sami razvijali, razmnožavali, učili.

Košnice su i vizualno posebne?
Da, svaka je oslikana. Ima likova iz crtanih filmova, mediteranskog bilja… To je moj način da pokažem koliko su mi pčele važne. One nisu samo proizvodnja, one su dio našeg života.



Odakle ta snažna povezanost s prirodom?
To je u meni oduvijek. Voljela sam čajeve, macerate, sapune, biljke, izrađivanje rukama, recikliranje. Pčela je za mene simbol prirode. Ako pčela nestane, nestajemo i mi. To je jednostavno tako.

Kako se suprug uključio u cijelu priču?
Isprva je pomagao fizički - nosio, dizao, radio ono što je teže. No malo po malo se zaljubio i on. Radio je kao ekonomist u hotelu, imao stabilan i dobro plaćen posao, ali 2018. godine dao je otkaz. Pčele su ga potpuno osvojile. Danas radimo sve zajedno.
 
Gdje se nalaze vaši pčelinjaci?
U Bolu, imamo dva pčelinjaka i pčele su stacionirane. Ne selimo ih. Brač ima izuzetnu klimu, gotovo cijele godine, pa to možemo. Ljeti imamo problem u srpnju i kolovozu, ali pčelama uvijek ostavljamo dovoljno meda i naučili smo se prilagoditi.
 
Zašto ste razvili toliko raznolik asortiman proizvoda?
Priobalno pčelarstvo je potpuno drugačije od kontinentalnog. Mi nemamo plantaže, livade ni šume. Imamo samo samoniklo, ljekovito bilje i bor, a pčele na bor ne idu. Prinosi su mali - u dobroj godini 15 do 20 kilograma po košnici. Dok na kontinentu to ide i do 60 ili 90 kilograma.
Imali smo i tri godine zaredom bez ijedne žlice meda - zbog suše. A ja se nisam željela odreći pčela. Onda sam se zapitala: što još možemo dobiti od pčela?

Tako ste došli do pčelinjeg otrova?
Da. Počela sam istraživati pčelinji otrov. On uvijek postoji - bez obzira na vremenske uvjete. Sakuplja se na posebnim staklenim pločama, bez stresa i bez ugibanja pčela. One misle da je u košnicu ušao stršljen, ubodu staklo, obrišu žalac i odlaze.
Otrov se suši i struže, a dobije se čista, izuzetno vrijedna sirovina. Treba 10 košnica i 10-12 tisuća uboda za jedan gram. To je vrlo zahtjevno i vremenski ograničeno - imamo samo nekoliko sati u idealnim uvjetima.
Stručne analize pokazale su iznimnu kvalitetu - čak 70 % melitina, što je svjetski vrh.



Zašto ste odlučili pčelinji otrov ugraditi u kozmetiku?
Prodaja sirovine se nije isplatila. Otkupne cijene bile su preniske. Zaključili smo da je najbolje našu sirovinu pretvoriti u gotov proizvod. U svijetu postoje kreme s pčelinjim otrovom, ali ih je malo.
Pčelinji otrov regenerira kožu, djeluje protuupalno, povećava mikrocirkulaciju i ima trenutačni lifting efekt - često ga zovu prirodni botoks.

U kremi ste spojili i bušin?
Da, jer volim biljke i htjela sam da proizvod bude - Brač. Bušin (cistus) je prva biljka koja raste nakon požara. Simbol je izdržljivosti. Otok bez vode, kamen, suša - to je Brač. Bušin ima snažna antibakterijska, antivirusna i protuupalna svojstva, odličan je za akne, crvenilo i hidrataciju. Ta kombinacija je izuzetno moćna.

Koji su vam bili najteži trenuci?
Najgori trenutak bio je kada smo zbog nestručnog savjeta izgubili oko 50 košnica u jednom tretmanu protiv varroe. Sve su uginule. Doslovno smo ostali bez svega. Prije toga tri godine bez meda, a onda još i to.
Bili smo na dnu. Razmišljali smo hoćemo li uopće nastaviti. Trebalo nam je gotovo deset godina da prvi put osjetimo da imamo stabilnost.
 
 Koje proizvode danas nudite?
Imamo:

• ljetni i zimski med od samoniklog ljekovitog bilja (kadulja, lavanda, timijan, origano, vrijesak, smilje, planika, bršljan…)
• imuno med s peludom i propolisom (40 % propolisa)
• bademe u medu
• suhe smokve punjene bademima i medom - “Lazar”
• tradicionalni kolač “Da te prene” prema receptu moje none
• medenjake bez šećera
• prirodne kreme s pčelinjim otrovom i bušinom

Sve je 100 % otočno, stacionirano i autentično.



Posebno ste istaknuli tradicijski kolač “Da te prene”?
To je kolač moje none. Nosila ga je muškarcima koji su noćima pekli kamen u japjenicama za gašeno vapno. Davao im je snagu i energiju. Umotan je u lovorov list, kao nekad. To je priča Brača, kamena i ljudi.

Koliko vam znači oznaka Hrvatski otočni proizvod?
Izuzetno. Dugo sam razmišljala koji certifikat uzeti, ali ova oznaka je bila logična - mi smo otok. Ona gostima odmah govori sve. Pomogla nam je u prodaji, u prepoznatljivosti i ponosu.

Koji su najveći izazovi otočnog OPG-a?
Dostava. Sve je skuplje, često poštarina košta više od proizvoda. To ozbiljno opterećuje poslovanje.

Što biste poručili mladima na otocima?
Otoci su puni ideja i mogućnosti. Ne trebaju ići van. Od rogača, artičoka, bilja, kamena - sve se može pretvoriti u priču. Treba volja, ideja i ljubav.